Hrvat

muslimanski godišnjak

U drugoj polovici XIX. stoljeća pojavila se je hrvatska muslimanska književnost u Bosni i Hercegovini, koja se je podpuno preorientirala s iztočne književnosti pisane pod utjecajem njenim. Ova hrvatska muslimanska književnost počela se je okrepijivati na izvorima hrvatskog Parnasa, težiti se sve više i jače književnosti, koja se piše u hrvatskim krajevima preko Save.

Postojala je međutim bujna književnost muslimanskih Hrvata na orientalnim jezicima: turskom, arabskom i perzijskom još počev od prve pojave islama u Bosni i Hercegovim Ćitav niz književnika i naučnih radnika, koje obradiše Dr.Bašagić i Handžić, iztaklo se svojim radom i pronielo slavu hrvatskom imenu na islamski Iztok. Treba samo ogledati Bašagiće »Bošnjake i Hercegovce u islamskoj književnosti« ili Handžićev »Književni rad bos.-herc. muslimana«, pa da ostanemo zadivljeni prema obilnom i mnogostrukom kulturnom stvaralačtvu muslimana Hrvata. Nu mi se time ovdje ne ćemo baviti nego iztičemo da već pod kraj XVI. stoljeća nailazimo i na na raniji spomenik hrvatske muslimanske narodne didaktično vjerske književnosti od nekih muslimanskih pjesnika, pisanih turskim slovima, a hrvatskim jezikom.

Počev od Hevasije i Kaimije pa preko pisca Duvanjskog arzuhala, Šefkije, Razije, Ilhamije, Karahodže i dr. srećemo sa množtvom književnih trudbenika, koji ne zaboraviše svoj narodni hrvatski jezik, nego ostaviše čitav niz umotvora, stupačnih širokom puku.

Sva ta književna stvaranja nisu imala Bog zna kakvu književnu toplinu, niti osobitu književnu vriednost, jer su manje – više sve građene po istom kalupu, poduprte oriantalnom mistikom.

Jasno je bilo da duh zapadno-europskog prosvjetiteljskog pravca nije mogao uhvatiti nikakva koriena među bosansko-hercegovačkim muslimanima Hrvatima. Tek nekako pred konac XIX. i početkom XX. stoljeća javlja se na pozornici nekoliko iztaknutih svietlih književnih imena, čija se djela i dandanas provlače kao svilene niti kroz hrvatsku književnost, koja se čita s užitkom. Među ta svietla imena ubrajaju se: dr. Savfet-beg Bašagić, dr. Hamid Šahinović-Ekrem, Osman Nuri Hadžić, Edbem Mulabdić, Adem-aga Mešić, Šemsudin Sarajlić i Abdul-rezak Hifzi-Bjelovac.