Hamdija Mašinović

HAMDIJA MAŠINOVIĆ

ratni zapovjednik Posebne jedinice policije

PU Bjelovarsko-bilogorske Omege

Hamdija je rođen 16.02.1961. godine u Bosanskom Novom gdje završava Osnovnu školu. Svoje srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Srednjoj policijskoj školi za unutarnje poslove u Zagrebu koju završava 1979. godine. Svoje daljnje školovanje uz rad nastavlja na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu gdje je završio Specijalistički diplomski stručni studij Kriminalistike te stekao zvanje stručnog specijalista kriminalistike. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja prvo radno mjesto mu je bilo u Posebnoj jedinici policije u Zagrebu, a ljubav prema jednoj Veliko Grđevčanki ga dovodi te iste godine u Veliki Grđevac gdje postaje aktivni član zajednice gdje i živi sve do 1994. godine. U to vrijeme putuje i radi u Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj na raznim poslovima, obavljajući sve policijske poslove.

Od 1986. do 1996.  godine uz posao aktivno igra nogomet i nastupa za NK „Radnik“ Veliki Grđevac koji 90-ih mijenja naziv u NK „Gordowa“ u čemu je osobno imao značajan utjecaj. Uz mnoge pobjede i dobro odigrane utakmice u većini kojih je bio kapetan ekipe, i dan danas ostao je u sjećanju mnogim klupskim navijačima. Uz nekolicinu domaćih igrača NK „Gordowu“ činili su pripadnici specijalne policije koji su zajedno sa svojim kapetanom i zapovjednikom ostavili dubok trag u povijesti kluba. Početkom 1991. godine imenovan je Zapovjednikom specijalne jedinice policije Policijske uprava bjelovarsko-bilogorske „Omege“ koju ponosno, odgovorno i časno vodi kroz cijeli  Domovinski rat.

Kao zapovjednik, suborac i ratnik s jedinicom sudjeluje u borbenim zadaćama na ratištima u Grubišnom Polju, Pakracu, Daruvaru, Glini, Slavonskom Brodu, Dubrovniku i mnogim drugima, kao i u oslobađanjima vojarni u Bjelovar i Daruvaru, sudjeluje i u najznačajnijim vojno-redarstvenim operacijama za oslobođenje domovine: Otkos 10, Maslenica, Medački džep, Bljesak i  Oluja. Osobit doprinos specijalna jedinica policije je dala kada je bila smještena u nastavnom centru „Kukavica“ na području općine Veliki Grđevac u pogledu priprema branitelja za kasnija borbena djelovanja na području Bilogore i cijele domovine.

Za svoje zasluge u Domovinskom ratu odlikovan je brojnim odlikovanjima od kojih izdvajamo samo najviša odlikovanja: Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom bana Jelačića, njegova Specijalna jedinica policije „Omege“ Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Medaljama Bljesak i Oluja i druga.

U Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj radi od 1990. godine sve do danas gdje trenutno obavlja funkciju zamjenika načelnika policijske uprave.  Sve ovo i puno više o Hamdiji kao časnom, velikom i nadasve pravednom rukovoditelju govori njegovo dugogodišnja rukovodeća karijera u ovoj policijskoj upravi.

06. lipnja u 13.00 sati u Domu kulture „Mato Lovrak“ u Velikom Grđevcu povodom svečanog obilježavanja dana Općine Veliki Grđevac našem zamjeniku načelnika policijske uprave Hamdiji Mašinoviću dodijeljeno je općinsko priznanje za izuzetan doprinos u oslobađanju i razvoju Općine Veliki Grđevac. Ovo javno priznanje govori u prilog tome koliko je Hamdija cijenjen u lokalnoj zajednici te koliko veliki ugled još uvijek ima kod svojih bivših sumještana. 

“Pakrac je za sve pripadnike Omega posebna emocija,” počinje sjećanje na akciju njihov ratni zapovjednik Hamdija Mašinović. Nakon osnivanja postrojbe 23. veljače 1991. nisu ni slutili kako će samo tjedan kasnije krenuti u borbenu zadaću. “Živjeli smo u okolici Grubišnog Polja, Daruvara i Pakraca, gdje su početkom 1991. srpski pobunjenici sve otvorenije iskazivali protivljenje novouspostavljenoj vlasti RH i posebno hrvatskoj policiji. Susretali smo se s barikadama, zaprekama, sijanjem straha u tim počecima srpske pobune, ali nismo ni slutili kako nas očekuje vatreni susret sa srpskim pobunjenicima. Nitko od nas nije ni pomišljao da će doživjeti kako se na hrvatskog policajca puca u njegovoj državi, ali u Pakracu smo upoznali što nas zapravo čeka i kako ćemo uz redovitu policijsku zadaću imati i onu puno opasniju, ratnu,” iznosi Mašinović.

 

Omege su u akciju povratka PP Pakrac pod hrvatski nadzor krenule u četiri ujutro sa 11 vozila Land Rover i jednim autobusom, ukupno do 100 pripadnika. “Atmosfera je bila odlična. Jedva smo čekali vratiti našu Policijsku postaju i tako smo brzo došli do prilaza Pakracu. Zatječemo barikade, motornim pilama to smo uspjeli riješiti i onda oko pola šest ulazimo u Pakrac, koji je izgledao sablasno. Bilo je još rano jutro, nije bilo praktički žive duše, a kasnije smo čuli kako su i civili otišli iz grada kad su saznali za akciju hrvatske policije,” svjedoči Mašinović. Prvi su ušli u Pakrac te su pristupili raspoređivanju snaga. Jedan je dio bio zadužen za PP, dok je drugi upućen prema zgradi Općine.

 

“Razoružali smo sve što smo mogli razoružati. Ponovno se zavijorila hrvatska zastava na Policijskoj postaji i tad sam pitao domaće civile koji su se pojavili nakon dolaska transportera JNA čega se boje s obzirom na to da su se skrivali iza tih vozila. Uglas su ponavljali kako šahovnica nikad neće biti u Pakracu,” govori zapovjednik Mašinović o atmosferi u gradu nakon provedene akcije.

 

Pobunjenici su otvarali vatru na hrvatske policajce u dva navrata. Prvi napad bio je ujutro, a hrvatske su snage odmah odgovorile. Uslijedio je žešći napad, u kojem su i ranjeni hrvatski policajci. “Nije bilo bliskih okršaja. Jednostavno, odgovarali smo na njihove napade pucajući po osjećaju odakle je dolazila streljačka paljba po nama. Sve se odvijalo brzo i dinamično, pretraga kuća, osiguravanje grada, odvraćanje napada, no najvažnije je što u cijeloj akciji nitko nije poginuo,” naglašava Mašinović te ističe i detalj kako se zapravo dogovor o vraćanju stanja od prije pobune nije ni mogao provesti u praksi. “Naime, vrlo se malo odmetnutih policajaca srpske nacionalnosti željelo vratiti u službu PP Pakrac. Uglavnom su otišli na bolovanje ili ne znam kamo jer nisu prihvaćali hrvatsku državu. Čak smo se nakon povratka u Bjelovar morali vratiti u Pakrac u odorama temeljne policije i tako biti ispomoć kolegama jer smo morali čuvati red koji smo uspostavili,” zaključuje Mašinović.