Šefik Pezerović

15.03.1968. Brčko -  26.07.1991.Kuljani

       samostalni policijski narednik

 Prvi poginuli Bošnjak u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu

Šefik Pezerović rođen je u Palanki pored Brčkog 1968. godine, te iz rodnog mjesta odlazi u Zagreb, gdje završava osnovnu i srednju školu. U ljeto 1990. godine kao dobrovoljac pohađa obuku za specijalne postrojbe, a u rujnu ulazi u djelatni sastav MUP-a kao redarstvenik. Kao dragovoljac, u srpnju 1991. godine 23-godišnji policajac Šefik Pezerović iz Policijske postaje Črnomerec sa svojom grupom poslan je u obranu Pounja. U napadu srpske paravojske i bivše JNA kod Struge Banske neprijateljska granata ga je teško ranila u glavu i ruku. Nakon što je napredovanje Srba u Strugi zaustavljeno, osoblje saniteta ga je s ranjenim kolegama Dragom Matijevićem i Ivanom Žalcem vozilom hitne pomoći trebalo prevesti u sisačku bolnicu. Međutim, na raskrižju u Kuljanima vozilo su izrešetali pripadnici tzv. seoske straže, a putnici su zarobljeni. Medicinski tim odveden je u vojni logor u Spomen‑dom “Bratstvo-jedinstvo” na Čavić Brdu i poslije je razmijenjen, a ranjenim policajcima Matijeviću i Žalcu od tog trenutka gubi se svaki trag.

Prema svjedočenjima mještana Kuljana koji su izbjegli u BiH i povremeno čamcem prelazili preko Une kako bi obišli kuće i nahranili stoku, u staji su našli čovjeka koji je bio ranjen, glava mu je bila zamotana zavojima, a na ruci je imao longetu i braonilu za primanje infuzije. Pomislili su da je mrtav i iz obližnje kuće pozvali skupinu ljudi iz sela koja je ranjenika izvela iz staje i odvela.

Pod izgovorom da ga vode u Štab Teritorijalne obrane, ranjenog i golog do pasa, skupina je provela Pezerovića kroz mjesta Kirišnica, Jovac, Šakanlije i Lotine kako bi se mještani na njemu iživljavali. Svi su bili naoružani automatskim puškama. Svjedok je potvrdio da su ranjenika doveli pred školu u Jovcu i pozvali ljude da ga tuku: “Tko ga je dohvatio, taj ga je tukao, rukama, nogama, kundakom, 10-15 minuta.” Nastala je gužva i u jednom je trenutku Pezerović uspio pobjeći, ali su ga uhvatili, vezali žicom i ubacili u prtljažnik stojadina u kojem su ga odvezli u pravcu Škanlija. Nakon mučenja i mrcvarenja, ranjenog Šefika Pezerovića doveli su do jedne livade kod Zrina i ubili iz vatrenog oružja.

Dugo se vremena nije znalo za njegov grob, sve do travnja 2000. godine, do dana ekshumacije njegovih posmrtnih ostataka, koji su nakon toga sahranjeni na zagrebačkom groblju Mirogoju. Pokopan je 18.05. 2002. godine u Aleji branitelja uz visoke vojne počasti.

 

U spomen na rahmetli Šefika Pezerovića, prvog poginulog hrvatskog branitelja Bošnjaka, od 2011. godine u Zagrebu održana je šest puta manifestacija “Memorijalni dani Šefika Pezerovića i poginulih Bošnjaka branitelja u Domovinskom ratu”. Dvodnevnu manifestaciju, koja se održava i ove godine sredinom svibnja, tradicionalno organizira Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, u suradnji sa zagrebačkim ogrankom Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske i Počasnim vodom Bošnjaka RH. Prvog dana odaje se počast poginulim braniteljima kod Spomen‑parka poginulim Bošnjacima ispred Islamskog centra u Zagrebu, a zatim se održava tribina o značaju i doprinosu Bošnjaka u Domovinskom ratu Republike Hrvatske. Sutradan se održavaju sportska natjecanja u malom nogometu, šahu, stolnom tenisu i badmintonu za žene. Na “Memorijalne dane” dolazi i obitelj Pezerović:

Šefikovi roditelji Halima i Abdulah, sestra Amira Hamzić‑Pezerović, brat Amir, te rođaci i prijatelji, kao i brojni hrvatski branitelji i policajci.

Spomen‑obilježje Šefiku Pezeroviću  otkriveno u selu Kuljani na području općine Dvor, gdje je ranjen i zarobljen, te nakon višednevnog mučenja ubijen.

Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske,

ogranak Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, podigla je Pezeroviću na tom mjestu spomenik, a otkrili su ga Šefikovi roditelji s ministrom hrvatskih branitelja Tomom Mevedom.

 

Šefik Pezerović posthumno je odlikovan

  • Spomenicom Domovinskog rata i
  • medaljom 1.hrvatskog redarstvenika 
  • Redom Petra Zrinskog 
  • Frane Krste Frankopana s posrebrenim i pozlaćenim pleterom, 
  • činom samostalnog policijskog narednika

Šefikovo ime je uklesano na spomeniku koji su podigli policajci svojim poginulim kolegama na Črnomercu pred Policijskom postajom svakodnevno upozoravajući prolaznike da pokajanje ne umanjuje grižnju savjesti, odnosno da sve nije zapisano na kamenu!

 

Šefik Pezerović simbol je stradanja 1.187 branitelja Bošnjaka koji su svoje živote dali za slobodu Republike Hrvatske.

Presreli su hitnu koja ga je spašavala, izvukli van, na smrt pretukli i bacili na livadu - poginuo heroj Šefik Pezerović

Srpske snage pokrenule su 26. srpnja 1991. žestok napad na Banovini. U toj operaciji kodnog naziva "Žaoka" (žalac) na udaru se najviše našlo Pounje. Ondje je tog dana stradalo mnogo hrvatskih branitelja, a jedan od njih bio je i Šefik Pezerović, prvi hrvatski branitelj islamske vjeroispovijesti koji je poginuo u Domovinskom ratu

Ovaj mladić iz Bosanske Posavine rođen je u Palanci kraj Brčkog 15. ožujka 1968. godine. Odrastao je u obitelji Abdulaha i Halime uz brata Amira i sestru Amiru. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu u koji se doselila njegova obitelj. Po zvanju bio je prometni tehničar. Trenirao je borilačke sportove, volio automobile i bio vrlo

društven tip.

Medu prvima se stavio na raspolaganje Hrvatskoj u stvaranju. U kolovozu 1990. godine pristupio je tečaju Prvi hrvatski redarstvenik U toj postrojbi našao se u 4. satniji 2. bojne pod zapovjedništvom Darka Rukavine. Uskoro je kao hrvatski policajac raspoređen u Policijsku postaju Črnomerec. U srpnju 1991. godine, nastojeći pomoći obranu zrinskog Pounja. MUP Republike Hrvatske donio je odluku da obranu Policijske ispostave Kozibrod preuzme PU Zagreb Sukladno toj odluci formirana je postrojba iz sastava PU Zagreb od stotinjak djelatnih policajaca iz više policijskih postaja sa šireg područja Zagreba. Među njima bio je i Pezerović

Ni tjedan dana nakon što je stigao u Kozibrod pokrenuta je srpska ofenziva na taj dio Pounja. Kod Struge Banske Pezerović je teško ranjen u glavu i ruku. S još dvojicom ranjenih policajaca, Predragom Matijevićem i Ivicom Żalcem, trebao je biti prevezen vozilom hitne pomoći u sisačku bolnicu. Na barikadi u selu Kuljani vozilo hitne je zaustavljeno od strane pobunjenika. Medicinski tim - liječnik, tehničar i vozač, odvedeni su u logor te su kasnije vraćeni u razmjeni zatvorenika, dok su policajci odvedeni u nepoznato

Za jednog se ni danas ne zna gdje je, od jednog su pronađeni posmrtni ostaci u blizini mjesta gdje je otet, a Pezerović je završio u jednoj štali. Ona je pripadala Dušanu Vinčiću koji ga je tamo pronašao i o njemu obavijestio "seosku stražu Pezerović je ruku zavezanih na leđima odveden do škole u Jovcu gdje je brutalno premlaćen. Unatoč teškim ozljedama u jednom je trenutku čak uspio pobjeći svojim krvnicima, no sustigli su ga, vezali žicomi nastavili tući. Zatim su ga ubacili u prtljažnik Zastave 101 i vozili dalje prema Lotinama. Ranjenog policajca nastavili su mlatiti. Na kraju je izbačen na livadu u blizini Zrina gdje je i umro.

Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2002. godine i pokopani na zagrebačkom Mirogoju. Dženazu je predvodio imam Islamskog centra u Zagrebu Hafuz Aziz Halili.