Jedan je od utemeljitelja općine Ravne-Brčko 1994. godine. Osnivač je i bolnice u Bijeloj. Uspostavom županije Posavske postaje prvi ministar za zdravstvo i socijalnu skrb.
Dr. Ivan Hudolin rođen je 1941. godine u Republici Hrvatskoj. Početak Domovinskog rata dočekao je u ratnoj bolnici u Vinkovcima gdje stječe prva iskustva ratnog kirurga zbrinjavajući ranjenike sa slavonskog bojišta tijekom cijele 1991. godine. Na njegovom kirurškom stolu nerijetko su se nalazili ranjeni branitelji Vukovara.
Kao pravaš po uvjerenju već na početku rata postaje član Hrvatske stranke prava (HSP) i uključuje se u aktivnu obranu kao dio jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Zbog velikih potreba za organizacijskim i liječničkim kadrom po početku rata u Bosanskoj Posavini kao aktivni HOS-ovac dragovoljno prelazi na desnu obalu rijeke Save u Bosansku Posavinu.
Tu nastavlja djelovati u sklopu
"Zapovjedništva ratnog stožera HOS-a za Posavinu - ZOVIK".
Dana 22.9.1992. godine od strane Glavnog stožera HOS-a u Zagrebu promaknut je u čin general-bojnika HOS-a. Kao aktivni bojovnik i ratni kirurg ubrzo, paralelno s jedinicama HOS-a, pristupa HVO-u Hrvatske zajednice Bosanska Posavina gdje obnaša dužnost Zapovjednika Ratnih bolnica. Kao pripadnik 108. HVO brigade Brčko obnaša dužnost Načelnika sanitetske struke.
Unatoč činu general-bojnika HOS-a i iznimnim organizacijskim sposobnostima sebe je uvijek isticao kao "ratnog kirurga". Za slobodne brčanske prostore naročito doprinosi kao osnivač i kirurg Ratne bolnice 108. HVO brigade u Maoči kao i osnivač Ratne bolnice u Bosnaskoj Bijeloj.
Brojni teško ranjeni pripadnici HVO-a kao i Armije BiH kirurga Ivana Hudolina ističu kao čovjeka kojemu duguju činjenicu da su danas živi. Njegova požrtvovnost i nesebičnost tijekom najžešćih srpskih napada nerijetko je dovodila do toga da je saniranje rana i operacije vršio u gumenim čizmama - obzirom na količinu ranjenika i krv koja je tekla operacijskom dvoranom Ratne bolnice 108. HVO brigade u Maoči. Često bez osnovnih medicinskih sredstava, bez anestetika, bez električne energije - cilj je bio spasiti što više branitelja.
Dr. Ivan Hudolin, general bojnik HOS-a, isto koliko i HVO-a i Armije BiH svoju ratnu službenu korespodenciju uvijek završava s:
BOG I HRVATI!
ZA DOM SPREMNI!
Vjeran do volje Božje
Ivan Hudolin
ratni kirurg
Sahranjen je 18. veljače 2010. godine u Gradskom groblju Vinkovci.
(Foto: Dio zapovjedništva 2. korpusa A-BiH iz Tuzle s pripadnicima 1. operativne grupe Bosanska Posavina u ratnoj posjeti 2. bojni "Gromovi" 108. pješačke HVO brigade. Dr. Ivan Hudolin sjedi u sredini dolje.)
Blaško Baja Lovrić o dr. Ivanu
Vrijeme provedeno sa njim nikada neću zaboraviti. Toliko toga sam naučio od Ivana.Došao je u šestom mjesecu 1992.godine.Vrijeme je provodio u Zoviku.Zajedno smo formirali HOS na našim područjima.Njegov potpis je otvarao sva vrata u Hrvatskoj. Toliko života je spasio. Izvršio je preko osam tisuća operacija. Ja bih rekao da je ranjene uskrsnuo,jer da nije bilo njega ne bi imali šanse da ostanu živi. Često smo satima razgovarali,Tako dubokoumnog i pametnog čovjeka nikada nisam sreo!Poslije rata je takodjer učinio gomilu stvari koje nitko nikada nije smio i pomisliti. Napravio je Bolnicu u Bijeloj, Maoči,ogromnu ambulantu u Zoviku. Na osnovu njegovog potpisa na stotine bolesnika se besplatno liječilo u Zagrebu. Sjećam se našeg razgovora kada je bio na listi jedne multinacionalne stranke u gradu Brčkom.2004.godine. Tada je dobio samo osamdesetak glasova. Smijali smo se ,a on je rekao. "E moj Blaško ,ovi ljudi krvi daju,ali glasa nikako"! Umro je zaboravljen, neshvaćen,sa toliko ružnih riječi onih koje je podigao i naučio doktorskom zanatu. Naročito tu mislim na hrvatske doktore,koji su tada završavali studij u Tuzli. Da ,tako je. Ali drago mi je što smo nekolicina nas uvijek stojali iza tebe doktore ( moj jedini doktor kojeg priznajem,ostalo su doktorčići) I kada je bilo teško ,bili smo zajedno. I kada si imao problema u Maoči, došao sam sa puškom i prijateljima,branio te! I kada si imao problema u Bijeloj,iako je bio rat davno završio ,i tada sam došao sa nekolicinom naoružan. Da : I ne sramim se ,nego se ponosim,što sam jedan od rijetkih koji ti nije okrenuo ledja.