Šefik Pezerović rođen je u Palanki pored Brčkog 1968. godine, te iz rodnog mjesta odlazi u Zagreb, gdje završava osnovnu i srednju školu. U ljeto 1990. godine kao dobrovoljac pohađa obuku za specijalne postrojbe, a u rujnu ulazi u djelatni sastav MUP-a kao redarstvenik. Kao dragovoljac, u srpnju 1991. godine 23-godišnji policajac Šefik Pezerović iz Policijske postaje Črnomerec sa svojom grupom poslan je u obranu Pounja. U napadu srpske paravojske i bivše JNA kod Struge Banske neprijateljska granata ga je teško ranila u glavu i ruku. Nakon što je napredovanje Srba u Strugi zaustavljeno, osoblje saniteta ga je s ranjenim kolegama Dragom Matijevićem i Ivanom Žalcem vozilom hitne pomoći trebalo prevesti u sisačku bolnicu. Međutim, na raskrižju u Kuljanima vozilo su izrešetali pripadnici tzv. seoske straže, a putnici su zarobljeni. Medicinski tim odveden je u vojni logor u Spomen‑dom “Bratstvo-jedinstvo” na Čavić Brdu i poslije je razmijenjen, a ranjenim policajcima Matijeviću i Žalcu od tog trenutka gubi se svaki trag.
Prema svjedočenjima mještana Kuljana koji su izbjegli u BiH i povremeno čamcem prelazili preko Une kako bi obišli kuće i nahranili stoku, u staji su našli čovjeka koji je bio ranjen, glava mu je bila zamotana zavojima, a na ruci je imao longetu i braonilu za primanje infuzije. Pomislili su da je mrtav i iz obližnje kuće pozvali skupinu ljudi iz sela koja je ranjenika izvela iz staje i odvela.
Pod izgovorom da ga vode u Štab Teritorijalne obrane, ranjenog i golog do pasa, skupina je provela Pezerovića kroz mjesta Kirišnica, Jovac, Šakanlije i Lotine kako bi se mještani na njemu iživljavali. Svi su bili naoružani automatskim puškama. Svjedok je potvrdio da su ranjenika doveli pred školu u Jovcu i pozvali ljude da ga tuku: “Tko ga je dohvatio, taj ga je tukao, rukama, nogama, kundakom, 10-15 minuta.” Nastala je gužva i u jednom je trenutku Pezerović uspio pobjeći, ali su ga uhvatili, vezali žicom i ubacili u prtljažnik stojadina u kojem su ga odvezli u pravcu Škanlija. Nakon mučenja i mrcvarenja, ranjenog Šefika Pezerovića doveli su do jedne livade kod Zrina i ubili iz vatrenog oružja.
Dugo se vremena nije znalo za njegov grob, sve do travnja 2000. godine, do dana ekshumacije njegovih posmrtnih ostataka, koji su nakon toga sahranjeni na zagrebačkom groblju Mirogoju. Pokopan je 18. svibnja 2002. godine u Aleji branitelja uz visoke vojne počasti.
U spomen na rahmetli Šefika Pezerovića, prvog poginulog hrvatskog branitelja Bošnjaka, od 2011. godine u Zagrebu održana je šest puta manifestacija “Memorijalni dani Šefika Pezerovića i poginulih Bošnjaka branitelja u Domovinskom ratu”. Dvodnevnu manifestaciju, koja se održava i ove godine sredinom svibnja, tradicionalno organizira Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, u suradnji sa zagrebačkim ogrankom Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske i Počasnim vodom Bošnjaka RH. Prvog dana odaje se počast poginulim braniteljima kod Spomen‑parka poginulim Bošnjacima ispred Islamskog centra u Zagrebu, a zatim se održava tribina o značaju i doprinosu Bošnjaka u Domovinskom ratu Republike Hrvatske. Sutradan se održavaju sportska natjecanja u malom nogometu, šahu, stolnom tenisu i badmintonu za žene. Na “Memorijalne dane” dolazi i obitelj Pezerović: Šefikovi roditelji Halima i Abdulah, sestra Amira Hamzić‑Pezerović, brat Amir, te rođaci i prijatelji, kao i brojni hrvatski branitelji i policajci.
Spomen‑obilježje Šefiku Pezeroviću ove je godine otkriveno u selu Kuljani na području općine Dvor, gdje je ranjen i zarobljen, te nakon višednevnog mučenja ubijen. Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske, ogranak Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, podigla je Pezeroviću na tom mjestu spomenik, a otkrili su ga Šefikovi roditelji s ministrom hrvatskih branitelja Tomom Mevedom.
Šefik Pezerović simbol je stradanja 1.187 branitelja Bošnjaka koji su svoje živote dali za slobodu Republike Hrvatske.