Četvrt stoljeća od ustroja 116. brigade HV-a

RATNI PUT 116. BRIGADE HRVATSKE VOJSKE

1991. - 1995.

 

Domovinski rat koji je hrvatskom narodu nepravedno nametnuo velikosrpski agresor 1990. - 1995. predstavlja najsvjetlije stranice novije hrvatske povijesti. U ovom ratu nemjerljiv pridonos dali su i Neretvani.

Vojno-zemljopisna, društvena, politička, povijesna i druga obilježja donjeg Poneretvlja uvjetovala su da ovaj dio Hrvatske postane za Jugoslavenski politički vrh i JNA jedan od strateških pravaca. Raspored vojarni na hrvatskoj obali i otocima te zaleđu juga Hrvatske bio je bitna polazna osnovica za realizaciju neprijateljskih namjera.

 

Poslije „A“ satnije ZNG-a formiraju se pričuvne satnije i bojne što u organizacijskom smislu nije bilo dostatno za kvalitetno izvođenje borbenih djelovanja. Odlukom ministra obrane RH  od 17. 10. 1991. ustrojena je 116. brigada HV-a.

Ustrojeno je zapovjedništvo brigade,

1. bojna u Metkoviću,

2. bojna u Opuzenu,

3. bojna u Pločama,

4. bojna (Otrićka) u Novim Selima,

6. stolačka bojna ustrojena je 6. lipnja 1992. u Blacama,

 

a ustrojene su još i pristožerne postrojbe. Za prvoga ratnog zapovjednika 116. br. HV-a imenovan je pukovnik Nedjeljko Obradović. Početkom ratnih djelovanja na jugu Hrvatske, dijelovi, a potom i cijela brigada, uključuju se u ratne operacije na tom dijelu Republike Hrvatske i njegovu zaleđu.

Prvo borbeno iskustvo postrojbe iz doline Neretve stječu u operaciji „Zelena tabla-Mala bara“, kada je napadnut Garnizon Ploče i kada su zarobljene velike količine ubojnih sredstava i naoružanja. To naoružanje je iskorišteno za popunu 116. br. HV-a, IV. brigade ZNG-a i ostalih postrojbi HV-a poglavito u Dalmaciji.

Druga važna operacija u kojoj je sudjelovala 116. br. HV-a je sprječavanje neprijateljskoga prodora prema dolini Neretve na području uvale Bistrina, u smjeru sjevera gdje je neprijatelj pokušao izvesti desni obuhvat snaga HV.

Dana 10. travnja 1992. odigrala se presudna bitka za dolinu Neretve u borbi za Stolove. To je prijelomni trenutak u obrani cijele doline Neretve. Tih dana 116. br. HV-a, uz pomoć dijelova IV. br. ZNG-a, 114. br. HV-a, 113. br. HV-a i dijelova još nekih postrojba slomila je kičmu neprijatelju na južnome bojištu. Neprijatelj je jakom topničkom pripremom, a potom i napadom pješaštva i oklopništva odbačen na početne položaje, a na nekim mjestima i dalje. Na žalost, sve postrojbe koje su sudjelovale u napadnim djelovanjima imale su poginule i ranjene branitelje, ali gubici neprijatelja u ljudstvu i tehnici bili su znatno veći.

Poslije te operacije slijede operacije oslobađanja Dubrovačkog primorja, Dubrovačkog zaleđa i Konavala u kojima su sudjelovale postrojbe iz cijele Hrvatske, a između ostalih i 116. br. HV-a.

Završetak ratnih djelovanja u Hrvatskoj, koje je najavila oslobodilačka vojno-redarstvena operacija „Oluja“, imao je na južnom bojištu upečatljiv završetak. Neprijatelj je pokušao izvesti kombinirani topničko-pješački napad na Dubrovnik i širu okolicu u uvjerenju da je većina naših snaga angažirana na jednom od smjerova u operaciji „Oluja“. Glavni smjer napada neprijatelja bio je usmjeren na područje obrane koju je izvodila 116. domobranska pukovnija HV-a (preustrojena iz 116. br. HV-a). Na taj napad, 116. dp. HV-a i ostale postrojbe južnog bojišta žestoko su uzvratile i unatoč gubitcima u ljudstvu zadržale dostignute položaje nanijevši neprijatelju značajne gubitke, prije svega u ljudstvu. Nakon Daytonskog sporazuma Pričuvne postrojbe Hrvatske vojske pa tako i 116. dp. HV-a demobiliziraju se i prelaze u mirnodopski ustroj.

Kroz brigadu je prošlo 6.409 branitelja, 65 branitelja je poginulo, a više stotina je ranjeno ili oboljelo.